DANILO BATA STOJKOVIĆ je glumačku karijeru započeo u Jugoslavenskom dramskom kazalištu 1959, a 1962 u Ateljeu 212. Publika ga je posebno zavoljela u ”Zvezdara teatru”, u ulogama koje je Dušan Kovačević pisao za njega. Neke od svojih najboljih uloga ostvario je s redateljem Slobodanom Šijanom, a bio je najuspješniji kada je radio po scenarijima Dušana Kovačevića. „KO TO TAMO PEVA“ je bio veliki kritički i komercijalni uspjeh i osvojio je dvije nagrade na filmskom festivalu u Montrealu. Ujedinjujući svoj talent sa talentom Dušana Kovačevića, Bata Stojković je 1984. godine izveo po mnogima svoju najbolju ulogu u filmu „BALKANSKI ŠPIJUN”. Dušan Kovačević, njegov “osobni pisac”, je jednom prilikom rekao: Ne znam je li itko volio kazalište kao Bata. Prije početka svake predstave ulazio je u garderobu maksimalno dotjeran, sa pažljivo odabranom kravatom. Govorio je: Dobra večer djeco, za vas sam se uredio, svaka predstava je za mene praznik i ja joj na ovaj način odajem počast..

Zagrebačke priče vol. 2 povezuje tema ljubavi i obitelji u Zagrebu. Omnibus se sastoji od šest filmova: Kruške (režija: Hana Veček), Od danas do sutra (Sara Hribar), Mucica (Aldo Tardozzi), Sin (ivan Sikavica), Može neko bacit čik odozgo (Josip Visković) i Na kvadrat (Radoslav Jovanov Gozno). Kruške režija: Hana Veček Djevojka Dome s ocem provodi večer uoči njegova vjenčanja s mnogo mlađom djevojkom.. Večer prelazi u noć uz puno alkohola i emocija. Od danas do sutra režija: Sara Hribar Romantična drama o mladom ljubavnom paru koji se manje ili više uspješno nosi s nametnutim klišejima o modernom bračnom životu, i zadanim okvirima u kojim ga društvo zamišlja. Mucica režija: Aldo Tardozzi Danas je dan kada Tvrtko mora odabrati pravi put - put do škole. Sin režija: Ivan Sikavica Može li jedan trening otrijezniti i ponovno povezati sina i oca? Može neko bacit čik odozgo režija: Josip Visković Jasna i Darko očekuju prinovu. Žive s Darkovim ocem alkoholičarem. Na kvadrat režija: Radoslav Jovanov Gonzo Dvije dvadeset-i-nešto-godišnjakinje, Mia i Sara, sele se u novi stan. Između svih tih kutija, možda će se izgubiti i njihova ljubav..

Oblak je ratni heroj koji se borio protiv fašista u Španjolskoj, a zatim se pridružio partizanima u borbama u Jugoslaviji. Njegova kuća poznata je kao svojevrsni muzej - sjećanje na njegove podvige. No, u njenom okružju, koje je nekada bilo prepuno malih obiteljskih kuća, sagrađeni su neboderi. Oblak uskoro ulazi u sukob s poznatim nogometašem i odlučuje podići tužbu protiv njega. Prima prijetnje da će njegova kuća biti iduća koja će se srušiti, a na njenu mjestu izgraditi neboder. Oblak ne odustaje i poduzima odlučne poteze protiv takve nehumane korupcije...

S01E22 Serijal Zbornica otkriva nam ono što smo željeli znati kao djeca, a to je - što se događa u službenim prostorijama škole? Postoje svi oni ozbiljni, strogi, ponekad i duhoviti ljudi - slobodni, lišeni brige što o njima mislimo. Kroz ovaj sitcom od pedesetak epizoda imat ćemo priliku vidjeti kakvi su zapravo! A kakvi su? Obični, zabrinuti, ambiciozni, šaljivi, uplašeni, sitničavi, veseli, a nadasve – dragi ljudi! Lako se posvađaju, još lakše pomire, spremni na razne dosjetke, nikad se ne umore od međusobnih svađa, skloni svakojakim nestašlucima, smijehu, ali i pretjeranim brigama, izrazito znatiželjni... zvuči li vam to kao netko? Naravno – na djecu! Djeca idu u školu, završe je... pa se zaposle, sretnu se na godišnjicama male i velike mature.. Ovi ljudi nikad nisu izašli iz škole! Oni su zauvijek djeca! Kada se odrasli ponašaju kao djeca to obećava puno smijeha za sve generacije. Djeca će imati priliku nasmijati se svojim učiteljima, a odrasli sami sebi i djeci u sebi.

Pera je čovjek srednjih godina živi u Srbiji u sjeni svoje majke Mare. Ona je penzioner i član bivše komunističke partije, te i dalje vjeruje u slavu Socijalističke ideje. Pera je tipični mamin sin - mamaroš. Nakon što je osvojio Zelenu kartu, njih dvoje bježe iz Srbije u Ameriku za vrijeme bombardiranja 1999. godine. Iznenađujuće, ali mama se tamo mnogo bolje snalazi usprkos ideološkim razlikama.

S01E23 Serijal Zbornica otkriva nam ono što smo željeli znati kao djeca, a to je - što se događa u službenim prostorijama škole? Postoje svi oni ozbiljni, strogi, ponekad i duhoviti ljudi - slobodni, lišeni brige što o njima mislimo. Kroz ovaj sitcom od pedesetak epizoda imat ćemo priliku vidjeti kakvi su zapravo! A kakvi su? Obični, zabrinuti, ambiciozni, šaljivi, uplašeni, sitničavi, veseli, a nadasve – dragi ljudi! Lako se posvađaju, još lakše pomire, spremni na razne dosjetke, nikad se ne umore od međusobnih svađa, skloni svakojakim nestašlucima, smijehu, ali i pretjeranim brigama, izrazito znatiželjni... zvuči li vam to kao netko? Naravno – na djecu! Djeca idu u školu, završe je... pa se zaposle, sretnu se na godišnjicama male i velike mature.. Ovi ljudi nikad nisu izašli iz škole! Oni su zauvijek djeca! Kada se odrasli ponašaju kao djeca to obećava puno smijeha za sve generacije. Djeca će imati priliku nasmijati se svojim učiteljima, a odrasli sami sebi i djeci u sebi.

Sredovječni Ibro (Emir Hadžihafizbegović) i njegov sin Armin (Armin Omerović) upute se iz malog mjesta u Bosni i Hercegovini u Zagreb. Tijekom puta Ibro je jako uzbuđen - sa svima razgovara, hvali se sinom. Arminu, trinaestogodišnjaku, zbog toga je neugodno i moli oca da se prestane tako ponašati. Međutim, Ibro želi svima obznaniti da vodi sina u Zagreb na audiciju za film koji snima njemački redatelj (Jens Munchow). Nakon kvara autobusa, do Zagreba dolaze autostopom. Armin je zadivljen velikim gradom. Audicija ne prolazi dobro za Armina jer je prestar za ulogu. No, Ibro uspijeva izmoliti redatelja da ga ipak primi te da mu Armin nešto odsvira na harmonici..

Mate Bakula, sredovječni, pomalo već oronuli direktor važnog zagrebačkog poduzeća, otputuje sa suprugom na rodni otok Viševicu kako bi prisustvovao svečanom otkrivanju spomen-ploče, posvećene partizanima tog kraja. Za vrijeme boravka na otoku, Matu salijeću uspomene iz prošlosti, na partizansku mladost, prvu ljubav odnosno prvu suprugu i na silan vlastiti entuzijazam oko dovođenja struje na otok, koji mještani nisu shvatili. „Prometej s otoka Viševice“ prvi je hrvatski i jugoslavenski cjelovečernji igrani film radikalno modernističke poetike, koju karakterizira inovativni postupak izlaganja filmske priče. Film Vatroslava Mimice nagrađen je na festivalu u Puli Velikom zlatnom arenom za najbolji film te Srebrnom arenom za režiju, a dobio je i nagradu publike Jelen tjednika VUS. Redatelj: Vatroslav Mimica Glumci: Slobodan Dimitrijević, Janez Vrhovec, Mira Sardoč, Dina Rutić, Pavle Vuisić, Lordan Zafranović, Ivica Vidović, Fabijan Šovagović, Husein Čokić, Dragomir Felba.

Omnibus devet kratkometražnih filmova čija su tema svakodnevica stanovnika glavnog grada Hrvatske različitih naraštaja, društvenog položaja, interesa i očekivanja... Režija: Nebojša Slijepčević, Igor Mirković, Matija Kluković i Goran Odvorčić, Marko Škobalj i Ivan Ramljak, Branko Ištvančić, Ivan Sikavica, Zoran Sudar, Zvonimir Jurić, Dario Pleić Uloge: Ivan Komušar, Mijo Takač, Asja Jovanović, Andrea Rumenjak, Filip Lozić, Filip Deteli, Slaven Knezović, Ana Maras, Lana Barić, Marija Škaričić, Ivan Žada, Frano Mašković, Ivana Roščić, Marija Kohn, Pero Kvrgić, Adnan Rama, Ivana Seferović.