A baš to se dogodilo 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća. U zemlji razorenoj ratom, na početku sveobuhvatne industrijalizacije, skupina iznimno kreativnih i sposobnih ljudi, predvođena Vjenceslavom Richterom, kreće u kreativno oblikovanje vremena i prostora.

Rezultati rada te grupe su brojna nova naselja, uređenja stanova na zapadnjački način te međunarodna istupanja na svjetskim izložbama na kojima su osvajali najbolje ocjene. U prve četiri epizode serije uz pomoć živih sudionika i stručnjaka valoriziramo postignuto u tom vremenu, te ga kontekstualiziramo u ondašnje međunarodne okolnosti i današnju svijest o onome što je ostavljeno sljedećim generacijama.

Posebna estetska i vizualna pozornost u seriji posvećena je najljepšim primjercima hrvatskog dizajna iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća te su izdvojene osobe koje su svojim radovima ostavile najjači trag u tom razdoblju. To su već spomenuti Vjenceslav Richter, zatim Bernardo Bernardi koji je na temelju inspiracije skandinavskim dizajnom stvarao dojmljive komade namještaja. Tu je i samozatajni Bruno Planinšek sa svojim nezaboravnim električnim mlincem za kavu MIKI ili gramofonom Tosca. Uz njih je još nekolicina kreativaca koji su dobili svoje mjesto u seriji.

Preostale epizode serije obrađuju razdoblje 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća u kojem snažna industrijska proizvodnja obilno koristi usluge svojih kućnih odjela dizajna. Dizajneri poput Blaženke Kučinac, Tomislava Hrabara i Mladena Orešića stvaraju u tvornicama Mobilia Ivo Marinković, Gorica i Jadran proizvode koji se prodaju u stotinama tisuća komada.

Zaključna, sedma epizoda obrađuje zastoj u proizvodnji i dizajnu koji se, zbog ratnih okolnosti i privatizacije, dogodio u devedesetim godina, ali donosi i nadu jer se nakon 2000. godine pojavljuju mladi dizajneri koji surađuju s tvornicama te ostvaruju lijepo oblikovane proizvode koji se probijaju i na međunarodna tržišta.

U prvoj epizodi autor Dubravko Merlić sa svojim sugovornikom u studiju Zvonimirom Makovićem te obiljem snimljenog i arhivskog materijala donosi ekonomski, politički i socijalni kontekst u kojem su se formirali temelji hrvatskog dizajna. U tom kontekstu izdvajaju se nezaobilazne osobnosti poput Vjenceslava Richtera, Bernarda Bernardija i Ivana Picelja, no, uz njih se tih godina afirmiraju i mladi dizajneri poput Brune Planinšeka koji je, uz ostalo, oblikovao mlinac za kavu MIKI, kultni dizajnerski proizvod hrvatskog dizajna.

Uz veliki društveni angažman na promoviranju apstraktne umjetnosti i oblikovanja na domaćem terenu, ambiciozni umjetnici i dizajneri iz Hrvatske uspješno predstavljaju Jugoslaviju na međunarodnim izložbama. Tu se posebno izdvajaju nastupi na Trienalu u Milanu 1957. te na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. Neki od komada namještaja s milanske izložbe bit će i dio scenografskog postava u studiju Modernih vremena.

Augustodunum je bio prijestolnica Eduanaca (Aedui), jednog od najbogatijih i najslavnijih galskih plemena, jedinog koje se smatralo pobratimom Rima. Svojim velebnim ostacima Autun još odražava tu povlaštenu vezu koja je Eduance ujedinjavala s Rimom, od šest kilometara dugih bedema prekinutih veličanstvenim vratima, do ostataka teatra koji je mogao primiti čak 20.000 gledatelja. S promjerom od 149 metara najveći je u cijelome Rimskom Carstvu uz onaj Pompejev u Rimu.

Štoviše, taj veličanstveni grad podignut je u samo nekoliko desetljeća u prvoj polovici 1. stoljeća, nakon što je osnovan gotovo ex nihilo kako bi zamijenio bivšu mitsku prijestolnicu Eduanaca Bibracte.

Augustodunum je primjer usklađenog urbanističkog plana sa savršenom mrežom ulica i spomenicima koji su bili izvanredne veličine i sjaja, počevši od Apolonova hrama, kojeg više nema, goleme građevine od najskupocjenijeg mramora iz Carrare. Golemo gradilište grada služilo se svim tehničkim mogućnostima koje je pružao Rim, u pogledu zemljanih radova i dovoda vode usprkos brdovitoj topografiji Morvanskog masiva.

Posljednji misteriji ovog posebnog grada tek su nedavno otkriveni. Kao prvo, paklena slagalica Autuna, 1200 ulomaka tajanstvenog natpisa pronađenog u 19. stoljeću, koji su istraživači napokon dekodirali zahvaljujući digitalnoj tehnologiji.

Posljednjih godina drevna četvrt Genetoye izvan bedema također je bila meta dotad još neviđene kampanje iskapanja uz primjenu posljednjih tehnoloških inovacija. Niz zapanjujućih otkrića nastavljen je otkrićem izvornog prapovijesnog ograđenog prostora koji datira iz neolitika: galskoga hrama koji prethodi osnutku grada ispod Janusova hrama i golemog galsko-rimskog svetišta na 45 hektara, najvećeg ikad pronađenog u Galiji, koji obuhvaća hram, termalne kupelji i teatar povezan s obrtničkom četvrti, izvorom aktivnosti kompleksa.

U ljeto 2020. arheolozi su iskopali i veliku nekropolu s 15 netaknutih olovnih sarkofaga koje su arheolozi otvorili s najvećom pomnjom te su, uz kosture, pronašli raskošne i fine ukrase nikad još viđene u Galiji.

Kako je ta golema prijestolnica izgrađena u samo nekoliko desetljeća? Koja su tehnička rješenja popratila taj velebni građevinski projekt? I što nam najnovija arheološka otkrića govore o važnosti tog jedinstvenog galijskoga grada?

Sva ta iznimna otkrića omogućuju nam da doživimo uvelike profinjeniju Galiju iz doba Rimljana nego što se može zamisliti.