U Južnoj Dakoti Honegger posjećuje rezervat Pine Ridge. Riječ je o jednom od rezervata u koje je protjerano domorodačko stanovništvo nakon osvajanja Sjeverne Amerike i gdje je bilo prisiljeno odreći se svog tradicionalnog načina života. Danas je to područje jedno od najsiromašnijih u SAD-u. Radnih mjesta gotovo da i nema, a gotovo da i ne postoji obitelj koja se ne bori s problemima, s alkoholom i drogom. Unatoč tomu, autohtono stanovništvo Sjeverne Amerike nije zaboravilo svoju kulturu.

U tom inače zatvorenom mikrokozmosu Honegger se želi pozabaviti temeljnim pitanjima: Kako taj narod danas živi u Americi? Od čega se sastoji poseban odnos koji to indijansko pleme njeguje prema konjima, bivolima i cijeloj prirodi? Što on kao Europljanin može od njih naučiti?

Upravo je u potrazi za tom povezanošću Honegger prvi put uzjahao konja. Njegov je cilj zajedno s Lakota Siouxima projahati kroz nacionalni park Badlands. Taj je park dio rezervata i poznat je po spektakularnim krajolicima. Izvan visoke politike Honegger skuplja svoja vrlo osobna iskustva s prirodom. Taj vegetarijanac odlazi u tradicionalan lov na bivole i moli se zajedno s indijanskim stanovništvom.

U ovoj ruskoj seriji od osam epizoda riječ je o slobodnoj adaptaciji istoimenog romana Lava Nikolajeviča Tolstoja spojenoj s publicističkom pripovijesti U japanskom ratu i ciklusom Priče o japanskom ratu Vikentija Veresajeva.

----

Rusko-japanski rat u Mandžuriji. Poljska bolnica povlači se skupa s vojskom. U metežu nestanu glavni liječnik i nadzornik bolnice, pa viši asistent Sergej Karenjin mora preuzeti upravljanje. Za novi položaj bolnice izabiru jedno zabačeno kinesko selo. Osoblje paralelno uređuje dijelom razorene nastambe te previja i operira ranjenike, koji neprestano pristižu. Uskoro vojni liječnik dovede dvojicu ranjenih časnika iz glavnog stožera i zamoli Karenjina da posebno obrati pozornost na pukovnika - velika zvjerka. Karenjin ga osobno operira. Poslije operacije zamjenik zapovjednika u pozadini zamoli Sergeja Karenjina da pukovnika, grofa Alekseja Kiriloviča Vronskog, smjesti u odvojenu sobu i pripazi na njega. Saznavši ime čovjeka kojega je upravo operirao, Karenjin je osupnut.

Ujesen 1872. godine Vronski dolazi na kolodvor dočekati majku, groficu Vronski. Na peronu mu se obrati Stiva Oblonski, koji dočekuje sestru Anu Karenjinu. Vlak stigne, Vronski uđe u majčin odjeljak i ondje ugleda Anu. Grofica je vrlo zadovoljna putovanjem s Anom i kaže da Anu silno muči rastanak sa sinčićem.

Majstorica maske: Slavica Šnur

Dramaturg: Drago Kekanović.

Ševe na koncu je češki poetski igrani film redatelja Jiříja Menzela (Strogo kontrolirani vlakovi, Vikendica u šumi, Svečanosti visibaba) nastao prema romanu Bohumila Hrabala, a koji bi se mogao opisati i kao gorka komedija i kao politička alegorija, naime, britka kritika tadašnjeg vladina režima. Upravo zbog toga je film, nakon što je snimljen, bio ocijenjen kao politički nekorektan te je njegovo prikazivanje bilo zabranjeno sve do 1990. godine.

Glavna nit filma vrti se oko ljubavne priče mlade zatvorenice i mladog radnika, koji su zbog nekakvih navodno slučajnih postupaka završili kao kažnjenici prisiljeni raditi na odlagalištu starog željeza. Film je u jednom trenutku groteskan i paradoksalan, a ponekad i liričan i predstavlja jedan od najboljih uradaka ovoga češkog redatelja.

Pogledajmo kako je Umjetnički paviljon u Zagrebu nizom prigodnih izložbi obilježio ovu veliku obljetnicu i prisjetimo se kako je sve počelo prije punih 120 godina...

U filmu sudjeluju: akademik Tonko Maroević, Igor Zidić, Jasminka Poklečki Stošić, Stanko Špoljarić, Mladen Perušić, Snješka Knežević, Dragan Damjanović, Radovan Vuković, Ksenija Turčić i Tamara Ukrainčik.

Ševe na koncu je češki poetski igrani film redatelja Jiříja Menzela (Strogo kontrolirani vlakovi, Vikendica u šumi, Svečanosti visibaba) nastao prema romanu Bohumila Hrabala, a koji bi se mogao opisati i kao gorka komedija i kao politička alegorija, naime, britka kritika tadašnjeg vladina režima. Upravo zbog toga je film, nakon što je snimljen, bio ocijenjen kao politički nekorektan te je njegovo prikazivanje bilo zabranjeno sve do 1990. godine.

Glavna nit filma vrti se oko ljubavne priče mlade zatvorenice i mladog radnika, koji su zbog nekakvih navodno slučajnih postupaka završili kao kažnjenici prisiljeni raditi na odlagalištu starog željeza. Film je u jednom trenutku groteskan i paradoksalan, a ponekad i liričan i predstavlja jedan od najboljih uradaka ovoga češkog redatelja.